Nakon ogromne količine teških riječi, prijetnji, najava i upozorenja da će presuda Miloradu Dodiku označiti kraj države Bosne i Hercegovine. Nakon mitinga i sjednica Narodne skupštine entiteta RS, galama prolazi, a država i odluke njenih institucija ostaju.
Milorad Dodik je pravomoćno osuđen i sada, prije drugostepene i pravomoćne presude najavljuje crne prognoze, donošenje odluka usmjerenih protiv države i tako dalje. Obraćajući se svojim simpatizerima Dodik poručuje kako ne priznaje Sud BiH i optužuje sutkinju Senu Uzunović da mu je tražila mito za oslobađajuću presudu.
No, da je Dodik principijelan i toliko hrabar on ne bi godinu dana redovno dolazio u Sud BiH i prisustvovao ročištima. Ne bi slušao naredbu sutkinje i ustajao kada se obraća sudu. U konačnici, da je Dodik oslobođen optužbe, da li bi najavljivao odluke o nepriznavanju državnih institucija u entitetu RS ili bi ih prihvatio? Drugim riječima, Dodik političke poteze donosi shodno ličnom komoditetu.
Da je zaista istinita optužba za mito, Dodik bi to mnogo ranije prijavio i diksreditirao sutkinju, ali to nije uradio.
Zato Dodik nije pobijedio, kako tvrde pojedini zvaničnici. U ovom procesu, uprkos pritiscima, ucjenama i prijetnjama da budućnost države zavisi od ove presude, pobijedila je država i njene institucije. Uprkos svim manama i kritikama na račun bh. pravosuđa, ova ustanova je presudila po pravu i nije poklekla zastrašivanju.
Ma koliko presuda Dodiku bila važna, posebno iz pozicije političkog utjecaja i političkih posljedica, presuda Dodiku je tek jedna u nizu presuda državnog suda. A predmetna presuda nije presuda ni bilo kojem entitetu niti bilo kojem narodu, već presuda pojedincu, koji je vjerovatno iz svega nagovijestio svoj politički kraj.
Najava ulaganja žalbe advokatskog tima Milorada Dodika potvrđuje sve to. Jer zašto bi se bilo ko žalio instituciji ako je već odlučio da neće poštovati ili priznati tu instituciju? To prije svega još jednom potvrđuje da je u svemu pobijedila država i njene institucije.
