Zakone koje je jučer usvojila Narodna skupština entiteta Republika Srpska (RS) jesu udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine (BiH), a ti potezi su pokušaj šok terapije osuđenog Milorada Dodika da na strahu i panici sebe spasi od evidentnog političkog kraja nakon presude Suda BiH.
Nije prvi put da u stanju političkog očaja Dodik sa svojom stranačkom i koalicionom bulumentom pokušava kreiranjem haosa isposlovati za sebe bolju pregovaračku poziciju. A koliko je lider SNSD-a u ovom trenutku očajan i politički nestabilan najbolje ilustriraju amplitude u njegovom ponašanju. Tako je prije izricanja presude imao epizode maksimalnog uvažavanja sutkinje Sene Uzunović, da bi po izricanju presude izgovarao najteže optužbe.
Do podne je pozivao na otcjepljenje i totalnu radikalizaciju, a od podne govorio o nužnosti razgovora i pregovora. Samo što Dodik nikome nije objasnio o čemu bi on konkretno pregovarao? Jer presuda nema nikakve veze sa političkim procesima niti bilo kakvi politički pregovori mogu promijeniti presudu.
A zna to i Dodik, koji već drugi put u posljednjih godinu dana šalje pozive političkom vrhu u entitetu Federacija BiH, s kojima navodno želi razgovarati o tzv. “izvornom Dejtonu”. Zna Dodik da bi samo sjedanje za sto, s bilo kim na ovu temu značilo njegovu pobjedu i pristajanje da se o BiH može pregovarati na način kako je on to zamislio.
Stoga je jučerašnje usvajanje zakona u NSRS o zabrani djelovanja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, Suda i Tužilaštva BiH te Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) na području entiteta RS ništa drugo do Dodikov očaj i pokušaj stvaranja panike među stanovništvom. To je, za razliku od dosadašnjih poteza, pojačao izmjenom Krivičnog zakona RS-a pa sada traži od zaposlenih u državnim institucijama kojima zamišlja zabranu rada u RS-u, da daju otkaz u tim institucijama i pređu u najavljene entitetske institucije. A ukoliko to ne urade, prijeti im krivičnim progonom. U suprotnom jedina druga opcija prema Dodiku je da se odsele sa prostora entiteta RS.
Taj potez govori da Dodiku nije cilj zaštita nikakve Republike Srpske niti građana tog entiteta, već ucjena svojih građana da bi spasio sebe. A svim navedenim potezima želi izazvati paniku i poneki incident, koji bi vješto iskoristio kao svoju argumentaciju da se mora pregovarati. Stoga je djelovanje državnih institucija najbolja mjera protiv ovakvih Dodikovih poteza. Državne institucije su Dodikov kriptonit, slaba tačka zbog koje je nervozan.
Sada svi oni koji su izglasali ono što su izglasali u NSRS trebaju odgovoriti i pokazati kako će usvojeno sprovesti u djelo. Treba pokazati kako to misle protjerati SIPA-u, čije je sjedište u Istočnom Sarajevu. Kako će to uraditi i kojim kapacitetima? Da li će natjerati entitetsku policiju da reaguje i da li su svjesni da bi time oni pokrenuli incidente? Stoga je jedini pravi odgovor u ovom trenutku maksimalan rad institucija i ne nasjedanje na provokacije.
A Dodik je u dva dana od presude zadao jako mnogo posla i Tužilaštvu BiH i Ustavnom sudu.
