U subotu je u Sarajevu, u 111. godini života, preminula Ajka Lokmić, najstarija stanovnica Bosne i Hercegovine. Nana Ajka, kako su je svi zvali, živjela je u Sumbuluši, u Općini Stari Grad, u kući staroj oko 150 godina. Bila je jedna od rijetkih stogodišnjaka u Sarajevu, a njen životni put bio je ispunjen brojnim izazovima i sjećanjima na vremena koja su prošla.
Rođena 1914. godine u Bosanskom Šamcu, Ajka je rano ostala bez roditelja i preselila se kod rodbine u Sarajevo. Tokom svog dugog života, preselila se nekoliko puta, ali je najveći dio života provela u Mejlijinoj ulici, gdje se nastanila nakon udaje za Nuriju Lokmića. Zajedno su dobili četvero djece i izgradili dom pun ljubavi i zajedništva.
Ajka je za života uvijek isticala važnost porodice i rada. Nikada nije odlagala obaveze, vjerujući da sve što se može uraditi danas ne treba ostaviti za sutra. Ova vrijedna žena nije dozvoljavala sebi da spava preko dana; vrijeme je provodila brinući se o djeci, održavajući kuću i radeći u bašti.
Njena filozofija života bila je jednostavna, ali snažna: “Borila sam se i radila da imamo sve što nam je potrebno. Uvijek sam letila da uradim sve prije vremena. Porodica je na prvom mjestu i treba da se zna u kući,” kazala je jednom prilikom.
U jednom od rijetkih intervjua, koji je dala za agenciju FENA, Ajka je izjavila: “Nek se desi bilo šta, ali ja svog mindera i rahatluka ne dam.” Te riječi, pune mudrosti i odlučnosti, odražavaju njen stav prema životu i svijetu oko nje.
Njena smrt predstavlja veliki gubitak ne samo za njenu porodicu, već i za cijelu zajednicu koja je poštovala i cijenila njen dugi život.
