Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, jedini je krivac za aktuelnu krizu u Bosni i Hercegovini i to je u posljednjih 18 godina, tvrdi Raffi Gregorian u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.
Ovaj američki diplomata je bh. javnosti poznat kao jedan od kopredsjedavajućih Komisije za reformu odbrane BiH, na osnovu koje su 2005. godine formirani Ministarstvo odbrane i Oružane snage BiH. Gregorian je u Bosni i Hercegovini obavljao i dužnost glavnog zamjenika visokog predstavnika međunarodne zajednice, a bio je i supervizor za Brčko.
Ističe kako je Dodikova tragedija u činjenici da ga je Zapad nekada gledao kao pozitivan faktor na euroatlantskim putevima države, a na kraju se ispostavilo da je najveći krivac što je BiH posrnula na tom putu.
- Vlasti u Republici Srpskoj, između ostalih, krive visokog predstavnika Christiana Schmidta za jednu od najvećih političko-sigurnosnih kriza u državi nakon rata. I Vi ste često bili na meti sličnih kritika. Koji je problem Milorada Dodika s međunarodnom zajednicom u BiH?
– Prije svega, nadam se da svi u BiH – posebno Dodik – primaju na znanje činjenicu da su NATO, EU i PIC, uključujući Sjedinjene Američke Države, svi ujedinjeni u svojoj odlučnosti protiv nastojanja da se destabilizira BiH i potkopa Dejtonski sporazum, bez kojeg RS ne bi postojao. Mislim da je EUFOR-ovo slanje pojačanja prvi pozitivni korak, a nedavna izjava generalnog sekretara NATO-a, koji služi kao EUFOR-ova strateška rezerva, poslužila je da naglasi odlučnost međunarodne zajednice. Isto tako, nedavni komentari državnog sekretara Marca Rubija da Sjedinjene Američke Države “preispituju sve opcije” dodatno to potvrđuju.
Dodik nema nikoga osim sebe da krivi za sadašnju krizu, kao što je to bio slučaj većinom u posljednjih 18 godina. Dodikova tragedija je u tome što ga je Zapad nekada promovirao kao pozitivan i konstruktivan faktor na putu BiH ka euroatlantskim integracijama, dok se na kraju razočarao u međunarodnu zajednicu. Možda najviše zbog neuspjeha Aprilskog paketa, koji bi ga vidio kao premijera BiH, ali i zbog neuspjeha međunarodne zajednice da natjera Harisa Silajdžića da pristane na pravu reformu policije.
U vrijeme dok je sumnjivi posao Vlade RS-a o kupovini zgrade Telekoma RS privukao pažnju domaćih i međunarodnih tužitelja, Dodik je postao okružen dvoličnim savjetnicima. Do tog vremena već je izgradio novu bazu podrške među nacionalističkim biračima. Rekao im je kako će “braniti” RS, iako je jednom u intervjuu priznao da ni birači ni on ne znaju od čega je brani.
- Kako vidite trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini?
– Žao mi je što moram reći da, iako nisam radio u BiH 15 godina, većina lidera i problema su i danas isti kao kad sam otišao 2010. To je vrlo žalosna korelacija. Oportunitetni trošak besmislenosti koje Dodik izvodi doveo je do toga da su druge države koje su bile iza BiH za ulazak u NATO i EU ili sada članice tih organizacija ili su ispred BiH u procesu pristupanja.
Također smatram nečuvenim da se susjedi BiH još osjećaju slobodnima miješati se u unutrašnje stvari države. Imaju dovoljno svojih problema i trebali bi se sami popravljati. Ironično je da Dodik, koji se žali na međunarodno uplitanje, to stalno traži od Srbije, iako se činilo da ga Beograd oduvijek gleda kao na neku vrstu provincijskog vazala. On je samo ‘velika faca’ u Bosni. Zato, ako bi iko trebao biti protiv toga da Srbija pripoji RS, to bi trebao biti Dodik. Kao što sam ranije spomenuo, tragično je koliko se daleko udaljio od vođe kakav je mogao biti.
Komentari predsjednika Vučića, ne samo da nisu bili od pomoći nego su u slučaju Brčkog, u kojem Srbija nije strana, također pogrešni. Arbitražni sud za Brčko i dalje postoji i još ima nadležnost zbog Dodika. Tribunal će prestati s radom tek nakon što ga Supervizor obavijesti da su presude provedene i Tribunal se složi s tom obavijesti i odluči se raspustiti.
Izvršio sam pripreme za zatvaranje Ureda za konačnu odluku za Brčko 2009. i bio sam spreman obavijestiti Tribunal da su uvjeti dodjele ispunjeni. Nažalost, Dodik je spriječio RS da svoje zakone o električnoj energiji uskladi s državnim i zakonima Distrikta i pravnom stečevinom EU – tako da se Supervizija nastavlja.
Važno je razumjeti da ozbiljno nepoštivanje odredbi jednog ili drugog entiteta može potaknuti Tribunal da preispita stvar i čak ga može dovesti do odluke da Distrikt Brčko u potpunosti prepusti jednom entitetu. Ustavni amandman za Brčko to ne mijenja, jer se amandman odnosi na sve presude Tribunala. Međutim, odbijajući priznati Ustavni sud i njegovu nadležnost, Dodik napada direktni suverenitet države nad Distriktom Brčko i nadležnost Suda da rješava sporove koji uključuju Distrikt, državu i/ili jedan ili oba entiteta.
Ne mogu govoriti u ime Ustavnog suda ili Tribunala, ali iz moje perspektive, odbijanje RS-a da prihvati nadležnost Suda je, ipso facto, ozbiljno nepoštivanje arbitražnih odluka. To je i kršenje Daytona, jer je Ustavni sud dio Aneksa 4, koji je Ustav BiH. Vrijedno je zapamtiti da bez Daytona nema RS-a – samo Bosne i Hercegovine.
Čini se, dakle, da Dodik, u nastojanju da izbjegne bilo kakvu ličnu odgovornost ili odgovornost za sve različite oblike korupcije kojima se bavi ovih godina, koristi RS kao štit za sebe i svoju porodicu. Uspio je dovoljno ljudi u RS-u uvjeriti da ih brani, a zapravo ih koristi. Finansijski problemi s kojima se RS sada suočava samo su jedna od posljedica vođenja RS kao ličnog posla. Gubitak članstva u EU i boljeg života je drugi.
- Dok Dodik optužuje međunarodnu zajednicu za miješanje u unutarnje stvari BiH, Vi ste prije odlaska s pozicije optužili neke članove Vijeća za provedbu mira (PIC) za nereagiranje na Dodikovo ponašanje, koje je sada očito eskaliralo. S obzirom na promjenu geopolitičke situacije u svijetu, ima li PIC snage ispraviti greške? Koja bi, prema Vašem mišljenju, bila presudna praksa međunarodne zajednice?
– Blisko sam sarađivao s Dodikom i ključnim osobama njegove stranke kako bi proveli ključne reforme i pomogli BiH na njenom putu ka euroatlantskim integracijama. Upoznao sam ga prilično dobro i razumio njegove frustracije međunarodnom zajednicom.
To je i razlog zašto sam rano uočio promjenu u njegovoj politici i djelovanju i zašto sam pozvao međunarodnu zajednicu da bude odlučna s njim. Christian Schwarz-Schilling shvatio je prijetnju koju je predstavljao i bio je spreman smijeniti ga s dužnosti, ali do tada je Vijeće za implementaciju mira već odlučilo ne obnoviti njegov mandat visokog predstavnika.
Ponašanje PIC-a godinama nakon toga bio je jasan primjer pobjede nade nad iskustvom. Problem je bio u tome što bi se svaki put, kad bi se Dodik izvukao s nekim novim ispadom i ne snosio nikakve stvarne posljedice za to, letvica spuštala i on bi ponovno pritiskao.
Vijeće za implementaciju mira, njegove članice, EUFOR i NATO imaju cijeli niz jakih alata koje mogu koristiti za provođenje Daytona. Činjenica da su ujedinjeni i odlučni u ovoj krizi govori mi da ozbiljno shvaćaju trenutnu prijetnju. Gospodin Dodik bi to trebao pažljivo uzeti u obzir i shvatiti da je historija puna primjera u kojima ljudi poput njega krivo tumače odlučnost svojih protivnika.
- Dok ste bili supervizor za Brčko distrikt, obustavili ste isplatu plata političarima jer nisu na vrijeme donijeli budžet. Imaju li takvi potezi učinka?
– Da, imaju. Ljudi mi govore kako je ta akcija bila jedna od najpopularnijih koje je ikada poduzeo član međunarodne zajednice. To je, također, ogledna lekcija u tome da budete sigurni da unaprijed znate da će se naredba poštovati i provoditi, što sam i učinio. Uz to, većina mojih naloga kao supervizora izvršena je u bliskoj saradnji s čelnicima i članovima skupštine, uključujući ponekad i na njihov zahtjev, kao stvar praktične svrsishodnosti.
- Kad smo već kod Brčkog, neki političari traže da NATO rasporedi snage u Distriktu i tako smanji rizik od nestabilnosti u BiH. Koliko takvi potezi uopće mogu dobiti podršku među ljudima koji o tome odlučuju?
– To sam predložio kao potez u slučaju nepredviđenih događaja dok sam još bio supervizor za Brčko i prvi zamjenik visokog predstavnika, a Dodik je govorio o secesiji. I dalje mislim da je to korisna preventivna mjera koja može spriječiti mnoge gluposti da krenu s mrtve tačke.
Ne bih se iznenadio da je takvo raspoređivanje dio planiranja za nepredviđene situacije. U tom pogledu, mislim da EUFOR-ovo pojačanje, njegovi avijacijski kapaciteti, posjeta i izjava generalnog sekretara NATO-a pokazuju da je njihova pažnja sada usmjerena na BiH, kao što bi i trebala biti.
- Dodik je slavio pobjedu Donalda Trumpa. Vi ste Amerikanac. Mogu li se naslutiti obrisi Trumpove politike prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu općenito?
– U manje od dva mjeseca Trump je preokrenuo više od 80 godina američke vanjske i sigurnosne politike, iznenadivši i uznemirivši većinu stručnjaka za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku svoje stranke. Dakle, ne… mislim da je nemoguće nagađati o njegovoj politici koja se, čini se, mijenja iz sedmice u sedmicu.
Zato su izjava za medije i kasniji komentari sekretara Rubija tako važni. Bosna ima njegovu pažnju i on je taj koji daje izjave o američkoj politici o situaciji.
- Radili ste u Bosni i Hercegovini prije nešto manje od dva desetljeća. Kad biste se ponovno vratili, vjerovatno biste naišli na iste probleme. Napredak je donekle vidljiv jedino u infrastrukturi. Šta Bosna i Hercegovina nije uspjela postići u tim izgubljenim godinama?
– Bosna je do sada trebala biti članica NATO-a i EU-a. Sjećam se ranih 2000-ih kada je Igor Davidović u rekordnom roku ispregovarao SSP s EU-om. Reforma odbrane iz 2005. otvorila je vrata Partnerstvu za mir i MAP-u 2010.
Dakle, napredak je moguć. Nažalost, Dodik je proveo gotovo 20 godina radeći protiv interesa naroda koji živi u RS-u, umjesto da njih i ostatak BiH pobjedonosno vodi u EU i NATO.
Izvor: Al Jazeera
